Žensko se srce najlakše pogađa iz klečećeg stava.
aphorism by Luka Tomić from Hrvatski aforisti
Submitted by Lucian Velea
| Vote! | Copy! | In Romanian
Related quotes
Žensko pitanje bi se brže rješavalo da žene ne odgovaraju na svaku.
aphorism by Mladen Vuković from Hrvatski aforisti
Submitted by Lucian Velea
| Vote! | Copy! | In Romanian
Najlakše se istaći isticanjem najistaknutijih.
aphorism by Luka Tomić from Hrvatski aforisti
Submitted by Lucian Velea
| Vote! | Copy! | In Romanian
Najlakše se postaje junak u proteklim ratovima.
aphorism by Vlado Šimenc from Hrvatski aforisti
Submitted by Lucian Velea
| Vote! | Copy! | In Romanian
Gdje su svi jednaki, najlakše se uoče razlike.
aphorism by Josip Grgić from Hrvatski aforisti
Submitted by Lucian Velea
| Vote! | Copy! | In Romanian
U seksualnoj revoluciji vlažan se barut najlakše - zapali.
aphorism by Zvonimir Balog from Hrvatski aforisti
Submitted by Lucian Velea
| Vote! | Copy! | In Romanian
Politika je kao i voda. Najlakše na površini ostaju oni prazne glave.
aphorism by Tanja Torbarina from Hrvatski aforisti
Submitted by Dan Costinaş
| Vote! | Copy! | In Romanian
Siromašan, a ima zlatno srce.
aphorism by Borivoj Jelinčić from Hrvatski aforisti
Submitted by Lucian Velea
| Vote! | Copy! | In English | In Spanish | In Romanian
Pogođen u srce, a stradala jetra.
aphorism by Jandre Drmić from Hrvatski aforisti
Submitted by Dan Costinaş
| Vote! | Copy! | In Romanian
Ako je srce u glavi, misli su skučene.
aphorism by Jandre Drmić from Hrvatski aforisti
Submitted by Dan Costinaş
| Vote! | Copy! | In Romanian
U ljubavi oči predlažu, a srce donosi odluku.
aphorism by Mate Ivandić from Hrvatski aforisti
Submitted by Dan Costinaş
| Vote! | Copy! | In Romanian
Ključanice ćete lakše otključati na svjetlu. Srce ‑ u tami.
aphorism by Zvonimir Balog from Hrvatski aforisti
Submitted by Lucian Velea
| Vote! | Copy! | In Romanian
Srce lako otključaš ako uvučeš ključ pola metra niže.
aphorism by Zvonimir Balog from Hrvatski aforisti
Submitted by Lucian Velea
| Vote! | Copy! | In Romanian
Leda i labud
Udar niotkuda; još tuku ta veličajna krila
Nad djevojkom koja posrće, bedra miluju njezina
Mrežice tamnih opni, njen potiljak grabi njegova kljuna sila,
Prsa on naliježe na nemoć poprsja njezina.
Mogu li odgurati ti prestrašeni prsti mali
Tu pernatu divotu od bedara koja popuštaju?
I što može tijelo polegnuto bijeloj navali
Nego osjećati tuđe srce pri otkucaju?
Drhtaj tih slabina začinje sjemenom
Srušeni zid, krov, kulu i plamenje
I Agamemnona mrtva.
Tako uhvaćena,
Tako svladana krvlju zračnom nečovječnom,
Da li je uz njegovu moć primila i njegovo znanje
Prije nego je iz ravnodušna kljuna ispuštena.
poem by Vilijam Batler Jejts
Submitted by Dan Costinaş
| Vote! | Copy! | In English | In Spanish | In Italian | In Romanian