Tragedija je kad se država u krvi stvorena, krvlju održava.
aphorism by Mato Jerinić from Hrvatski aforisti
Submitted by Lucian Velea
| Vote! | Copy!
Related quotes
Komedija na sceni, drama iza scene, tragedija u parteru.
aphorism by Josip Margeta from Hrvatski aforisti
Submitted by Dan Costinaş
| Vote! | Copy!
Grčka tragedija temelji se na mitu. Naša na korupciji.
aphorism by Tanja Torbarina from Hrvatski aforisti
Submitted by Dan Costinaş
| Vote! | Copy!
Žene svoju nevinost uvijek plate krvlju.
aphorism by Mate Ivandić from Hrvatski aforisti
Submitted by Dan Costinaş
| Vote! | Copy!
Na zlatu, čak i najčistijem, ima tragova krvi.
aphorism by Valeriu Butulescu from Pješčane oaze, translated by Mladen Vuković
Submitted by Simona Enache
| Vote! | Copy!
Ne zaboravite! Crvena boja nam je u krvi.
aphorism by Ivan Vrkić from Hrvatski aforisti
Submitted by Simona Enache
| Vote! | Copy!
Mi smo ekološka država. Nitko ne pljuje u šake.
aphorism by Marinko Ćavar from Hrvatski aforisti
Submitted by Dan Costinaş
| Vote! | Copy!
Odljev mozgova za državu je izljev krvi u mozak.
aphorism by Danko Ivšinović from Hrvatski aforisti
Submitted by Dan Costinaş
| Vote! | Copy!
To je pitanje: Kako da odumre država sastavljena od besmrtnika?
aphorism by Vlado Šimenc from Hrvatski aforisti
Submitted by Lucian Velea
| Vote! | Copy!
Država koju vode doktori potencijalni je pacijent.
aphorism by Ivan Vrkić from Hrvatski aforisti
Submitted by Simona Enache
| Vote! | Copy!
Od kapljice tinte može poteći rijeka krvi.
aphorism by Silvestar Ištuk from Hrvatski aforisti
Submitted by Simona Enache
| Vote! | Copy!
Država podržava natalitet. U svakom djetetu vidi potencijalnog vojnika i čovjeka koji će plaćati porez.
aphorism by Valeriu Butulescu from Pješčane oaze, translated by Mladen Vuković
Submitted by Simona Enache
| Vote! | Copy!
Leda i labud
Udar niotkuda; još tuku ta veličajna krila
Nad djevojkom koja posrće, bedra miluju njezina
Mrežice tamnih opni, njen potiljak grabi njegova kljuna sila,
Prsa on naliježe na nemoć poprsja njezina.
Mogu li odgurati ti prestrašeni prsti mali
Tu pernatu divotu od bedara koja popuštaju?
I što može tijelo polegnuto bijeloj navali
Nego osjećati tuđe srce pri otkucaju?
Drhtaj tih slabina začinje sjemenom
Srušeni zid, krov, kulu i plamenje
I Agamemnona mrtva.
Tako uhvaćena,
Tako svladana krvlju zračnom nečovječnom,
Da li je uz njegovu moć primila i njegovo znanje
Prije nego je iz ravnodušna kljuna ispuštena.
poem by Vilijam Batler Jejts
Submitted by Dan Costinaş
| Vote! | Copy!